~†~ Bila sam iscrpljena. Anoi je obranio sve moje udarce, bez da se trudio, a ja sam dahtala kao zvijer. Anoi se smiješkao. "Ne možeš me pobijediti. Nisi dovoljno dobra," rekao je, gleajući me podrugljivim pogledom, koji me nevjerojatno živcirao.
"Čekaj da počnem trenirati, ti ćeš biti prošlo vrijeme, slijepče," rekla sam. Anoi se i dalje cerio. I odjednom nestao. Zbunjeno sam gledala gdje je... I dobila koljenom u zube. Odletjela sam u zid. "Ne znaš ti što znači borba, početnice," reče Anoi. Leđa su me užasno boljela.
"I onda su se sve cure zaljubile u tebe? Ha - ha! Nasilniče!" rekla sam. dobar stari humor vratio mi se s batinama. "Pa mislim, kakav si ti to džentlmen? Tuče cure... Ajoooooj..."
"Ovo je tek trening, a ni u njemu nisi dovoljno dobra. Luzerice." Te su me riječi pogodile. Ljudi su mi mogli svašta govoriti, ali ne i da sam luzer. Napala sam ga i dobila laktom u glavu. To je tako kad se čovijek razbijesni. Obrisala sam krv koja mi je curila iz nosa. Trenera sam isto zamrzila. 'Šta je ovo, gladijatorska borba?' pomislila sam. Odjednom, Anoi je počeo napadati. Sve brže i brže... Nisam stigla ni trepnuti, dobila bih šakom u nos. Odjednom me nešto odostraga zakočilo, ali je bol brzo prestala. Anoi je širom otvorio oči, a ja sam se okrenula. Pa, sigurno se nije bojao mene... OPET ON!!! Progutala sam ogromnu knedlu i tiho zakukala. Prije nego me crvenokožac uspio uhvatiti, skočila sam unazad. Trener je ustao i napao vraga, a ovaj je izvukao mač i obranio se od njegovog napada. Odgurnuo ga je i krenuo prema meni. "Šta ti... Kaj oćeš?" pitala sam ga bijesno.
"Tebe," rekao je vrag.
"Ajoj..." rekla sam i skočila u stranu, kad me pokušao zgrabiti. Napravila sam leteći kolut, ali se taj taj... kaj god je već bio pojavio ispred mene i uhvatio me. Ali je odozada dobio po glavi od Akyja. Vrag me pustio, a ja sam ga potpuno izvan sebe od bijesa udarila nogom u trbuh. On je odletio u zid i jedva se iščupao iz njega. Zbunjeno sam gledala što sam napravila. Kako mi je to uopće uspijelo. "Malo si ojačala od našeg zadnjeg susreta, mala," rekao je vrag.
"Gubi se..." zarežala sam. Trener je ležao u nesvijesti. Oko vraga i mene bili su okupljeni svi koji su bili u dvorani. Iz strunjača su odjednom narasle biljke koje su se omotale oko mojih nogu i nisam se mogla micati. "Nismo se dobro upoznali. Ja sam Suzuke, Princ Pakla. Ti, mala? Koje ti je ime?"
"Ja... Akasha..." mrmljala sam.
"Misliš da sam glup? Ti..." bljesnulo je jako svijetlo i pogodilo vraga. On je pobijegao. Na vratima je stajala djevojka plave kose i smeđih očiju. Izgledala je ovako:



U ruci je imala ogledalo. Bila je vrlo zgodna, kako bi Ayatei rekao. Već sam mogla zamisliti srca u njegovim očima. "Dobar dan," reče djevojka slatkim glasom. "Poslali su me u ovu školu, ali nikoga nije bilo, pa sam odlučila malo razgledati školu... Znate, ravnatelja nije bilo..."
"Dobro, a kako se zoveš?" pita Anoi.
"Ime mi je Rikku Harumi." ~†~

~†~ Spustile smo se u dvoranu, dok sam se ja cijelim putem smiješkala. Ulaskom u dvoranu, sabrala sam se. Bila je to ogromna dvorana, prekrivena strunjačama. Čim smo Ayanei i ja ušle, dečki su počeli pričati među sobom. Ušao je ravnatelj i otključao nam je svlačionice. Svi smo se obukli u kratke hlače i majice, kao na tjelesnom, samo smo bili bosi. Mene su predstavili svima prisutnima. Vidjela sam da pokraj Anoija stoji dečko sličan njemu. Izgledao je ovako:



Rub usne mi je trznuo, ali sam se uspijela sabrati. Vidjela sam da i on mene gleda sa zanimanjem. U dvoranu je banuo trener, duge crne kose, vrlo neposlušne, koliko god se češljao. Oči su mu bile sive, ali je uvijek bio nasmiješen. "Dakle, upoznali ste našu novu učenicu Akashu, koja je u vrlo očito u rodu s našom dosadnjakovićkom Ayanei," reče, a Ayanei se nasmiješi.
"Ma, Ayanei je smislila neku spiku da nam svima zagorči živote!" javi se jedan dečko s kraja vrste, bahatim glasom.
"Ti si prva žrtva," odgovorila sam, a gotovo cijela dvorana prasne u smijeh. Tip je samo preokrenuo očima i pogledao me takvim pogledom, da me skoro udarila kap.
"Ne gledaj me tako, udarit će me kap," dobacila sam mu. Svi su se već hvatali za trbuhe i valjali po podu. Nisam znala da sam toliko humoristična.
"Dobro, dobro... Akasha, stani u vrstu, trčite šest minuta. Krenite." počeli smo trčati. Svi su sprintali, ali ja sam odlučila ne pokazati koliko sam neenergična i trčala sam za njima. Šteta što me Ayanei već prije ubila. Prošlo je šest minuta i sigurno sam bila crvena kao paprika. Tiho sam dahtala. Ipak je ta dvorana bila monstrumozna. Tad me trener zamolio da vodim vježbe. S obzirom da sam već bila crvena, nije se primjetilo ono drugo crvenilo. Mislila sam si hoće li mi se rugati? Ipak, ja sam razgibavala onako kako smo se razgibavali na košarci. Bili smo gotovi. Trener je rekao da igramo košarku dva sata. Toooo! Stvar u kojoj sam bila dobra. Birali su se Onaj dečko zbog kojeg sam se trznula i Anoi. Na licima sam im vidjela velik prezir jedan prema drugome. Igrali su škare-papir-kamen. Pobijedio je Anoi i odabrao Ayanei. Ayanei je bila crvena kao paprika, a ja sam jedva suzdržavala smijeh i suze. "Aya," reče ovaj drugi i cure kraj mene ljutito stane iza njega. "Ayatei."
"Asona"
"Ayumi"
"Aika"
"Ami"
"Alice"
"Andrew"
Tako su se redali, dok Anoi nije odabrao predzadnjeg. Ostala sam samo ja. Svi su me s negodovanjem gledali. Odabrali smo koševe i maknuli strunjače. Tad smo počeli igrati. Najžešče su se borili Anoi i ovaj drugi. U početku mi nitko uopće nije ni davao loptu. Ali, Anoi je imao loptu, a tip s kojim sam ja igrala bio je na drugoj strani dvorane, jureći prema njemu. Svi su bili uokolo i predaleko. Došao je do mene i pokušao me zdriblati, ali završio je na podu, dok sam ja imala loptu i jurila prema košu. Prvo su me svi zapanjeno gledali, a onda su igrači suprotnih ekipa navalili na mene. Bez problema sam ih driblala i izbjegavala, a onda se ponovo pojavio Anoi, pokušavajući mi oduzeti loptu Brzo sam je uzela i dodala Jednom svom igraču, koji je zabio koš. Prošlo je sat vremena. Moja je ekipa vodila za dva boda. Ayanei je bila zbilja opaka igračica, ali ipak sam je preživljavala. Sat vremena prošlo. Bilo je izjednačeno. Prišli su mi Ayanei i Ayatei. "Gdje si naučila tako igrati?" pitala je Ayanei.
"Prvo sam vježbala s prijateljima, a onda sam počela igrati za školsku ekipu. Ubijaju nas treninzima," odgovorila sam.
"Stvarno super igraš. Anoi je inače naš najbolji igrač i nije mogao vjerovati da ga je zdriblala neka 'nova curica koja nema pojma ni o judu'," reče Ayatei.
"MOLIM??? TO JE REKAO??? Pa mislim...." bila sam izvan sebe od bijesa. Trenirala sam judo i bila sam među najboljima. Bijesno sam ščepala Anoija za rukav i prebacila ga preko ramena. "NEMAM POJMA NI O JUDU, JEL'DA?" viknula sam ščepavši ga za ovratnik majice. Anoi je bio šokiran. "SAMO JOŠ JEDNOM RECI NEŠTO TAKVO I JA ĆU... JA ĆU TE..." nisam mogla smislit ništa dostojno i zastala sam. Onda sam se sjetila. "SREDIT ĆU TE TAKO DA ĆEŠ BITI JADAN CIJELI ŽIVOT!!!" viknula sam i pustila da padne. Trener je bio zapanjen, kao i svi ostali u dvorani. "Akasha..."
"ŠTO JE???" vrisnula sam.
"Umm... Upravo si pretukla našeg najboljeg učenika borilačkih vještina u školi." Nisam ni čula što je rekao. Nisam ni htijela. Jednostavno sam bijesna sjela na klupu i gledala u smjeru Anoija. Ayanei i Ayatei su sjedili kraj mene. "Kako ti je uspjelo?" pitao je Ayatei.
"To se događa kad sam bijesna," odgovorila sam. "Jako, jako bijesna."
"Nećeš me ubiti ako te ja razbjesnim?" pitao je.
"Ne, ali ću ti slomiti sve kosti," odgovorila sam. Trener je neko vrijeme gledao mene i Anoija, a onda je rekao da ćemo trening započeti borbom. Naravno, Anoi i ja smo bili prvi. Dobit ću takve batine... Poslagali smo strunjače i trener je dao znak. Anoi je navalio, a ja sam se branila onako kako me naučila Ichigo. Zatim sam krenula u napad, onako kako me učila Kacha. Ipak, nisam bila dovoljno dobra. Svaki moj udarac je obranio. A to je bio tek početak... ~†~

~†~ "So?"pitala sam.
"Paaa...Ova ti je škola za emmmmh...ljude s posebnim potrebama.Za one koji mogu vidjeti ono što drugi ne vide.Uglavnom su to ljevaci,"rekla je Ayanei.
"Znači,cijela je škola lijeva.Samo,ja sam desna duša..."promrmljala sam.
"Slavni Nikola Tesla je bio jedan od takvih.Vidio je igru svijetla i sjene na onakav način na kakav nitko nije vidio.Leonardo Da Vinci je vidio posebnu djevojku,koju je nazvao Mona Lisa i naslikao je,"nastavio je Ayatei.
"No,prije deset godina nekima su počeli demoni dolaziti u kuće.Rimski katolički red Saphire imao je mnogo problema.Naposljetku je stvorena ova škola."
"Dakle,skoro svim se ljevacima prikazuju ti čudaci,"rekla sam.
"Ne svima.Posebnima.Zanimljivo je da se stalno pojavljuju onima kojima ime počinje slovom A."
"Ali,tu je jedan problem.Ja sam dešnjak."
"Eh,vidiš,baš sam ti htio ispričati staru legendu.Kaže se da će se u školi za nadarene ljevake akaše pojaviti djevojka s imenom Rikku, koja neće biti ljevak i imat će nevjerojatne moći.I vrag će se zaljubit u nju."
'Ughhh...Voljela bih biti ta Rikku,'pomislih ja u sebi.
"Akasha?Imaš li neki problem?"pitala je Ayanei,gledavši u moju pokislu facu.
"Nemam.Zapravo,imam.Vragonja se zanima za mene,ali moje ime uopće nije Rikku,niti imam kakvih moći.Ne razumijem to."
"Ma,sredit ćemo mi to.Vrag se lako zateleba u neku super hot curu,ali ga ni jedna ne vidi!"reče Ayatei.
"TI HOĆEŠ REĆI DA SAM JA SUPER-HOT???"zderala sam se na njega.
"Nisam mislio na to...Nego...Ma,znaš na šta mislim!Point je u tome što se on lako može zatelebat u svaku... Zgodnu curu."
"Tako je već primjerenije.Nemoj mi više pričat u nekim boys-spikama,bar ne ispred mene."
"E,sad ćemo te upoznati sa svojom kompanijom,"reče Ayanei i uhvati me za ruku.Ayatei je trčao za nama.Stigle smo do sobe broj 145.Ayanei upadne.Na jednom krevetu je ležala plavokosa trinaestogodišnjakinja,a za stolom je sjedila crnokosa cura s naočalama na nosu. Skinula je naočale i pogledala u mene i Ayanei, a toliko je zinula da joj je brada dodirivala pod. "Pa vi ste identične!" reče ona dječjim glasom.
"Da, kad se umnožila, ženska. Imat ću dva daveža umjesto jednog."
"Uuuuu, jedva čekam!" rekla sam mrzovoljno.
"Da, baš. Cure, ovo je Akasha.Akasha,plavuša je Amie,a crna je Annah.Mi idemo dalje," reče Ayanei.
"Nadam se da ćete sresti Ayu. Žena bu pala v nesvest,"reče Amie.
"Mislila sam da ste ovdje svi prijatelji..." rekla sam.
"Otprilike.Svatko ima svoje mušice,al bi opet svako otišao u vatru za onog drugog.Ma kolko se mi mrzili."
Ayanei me vukla hodnikom, trčući od sobe do sobe i upoznavajući me sa cijelom školom. Pritom mi je pokazivala gdje je koja učionica, tuširaonica i blagavaonica. Već sam dahtala i jezik mi je visio do poda,ali Ayanei me i dalje ubijala.Baš kad sam joj htijela reći da stane, iz učionice je izašao dečko duge crvene kose. Zaletila sam se u njega takvom silinom, da smo oboje pali na pod, ja nesretnica, završila glavom na njegovim grudima. Brzo sam ustala i vidjela da Ayanei Stoji iza sva crvena i s rukama na ustima. "Um... Oprosti..." promumljala sam buljeći u njegove tamno zelene oči.
"Ayanei, trebala bi manje trčati hodnikom," reče on i ustane. Vidjela sam da mi Ayanei iza pokazuje znakove da šutim.
"Um... Budem..." rekla sam, ali crveni je već otišao. Pogledala sam prema Ayanei i ustima oblikovala riječ što.Ayanei me brzo odvukla u hodnik i objasnila mi je cijelu situaciju. "Sudarila si se s najcool dečkom u školi!"
"Cool?Šta je na njemu tako cool?"
"Moraš ga vidjeti kako je super u Drevnim vještinama! I kako je mišićav!Sve cure u školi se zanimaju za njega..."
"Samo to? Ma daj, vidi se da se tip nikada nije nasmiješio!" rekla sam.
"Um... Da, stvarno, to nisam primijetila... Uglavnom, skoro su se sve cure u njega zaljubile i... Nemam šanse."
"O čemu ti pričaš?"
"Sve su cure zgodnije i mršavije od mene! Ja ne mogu izdržati ni tri dana na dijeti!"
"Pa kao da je trebaš!" rekla sam joj.
"Pa ja..."
"Gle, dečki vole kada cure imaju koji komad mesa na kostima.Znam to jer se godinama družim s dečkima i znam što vole kod cura,"utješila sam je. Ayanei uopće nije bila debela da bi morala na dijetu.
"H-hvala..." reče ona.
"Bez brige, kladim se da će se taj tvoj cool kad-tad zacopati u tebe,"nastavila sam,a Ayanei se nacerila.
"Um, da te upoznam s dečkima,"reče ona i odvede me u hodnik gdje su bile muške spavaonice. Pokuca na prva vrata i otvori onaj isti dečko s kojim sam se malo prije sudarila. Nije izgledao ni krajnje iznenađen. "Taj tvoj cooler nema ni trunka osjećaja ili što?" šapnula sam. Ayanei me ignorirala.
"Um... Anoi, upoznaj moju sestru Akashu," rekla je. Vidjela sam kako se štipala da se ne zacrveni ili ne nasmiješi.U sebi sam se smijala do suza, ali držala sam jezik za zubima. "Nisam znao da imaš sestru," reče on.
"Nije ni ona sama," dopre Ayateiov glas iz sobe. Ja sam shvatila zašto Anoi nije bio nimalo iznenađen.
"Za pola sata je trening. Vidimo se tamo," rekao je Anoi. Čim je zatvorio vrata, Ayanei se srušila, a ja sam prasnula u smijeh. Situacija mi je bila presmiješna. Drapala sam se od smijeha. Tad sam pomogla Ayanei da se ustane i jurnule smo u spavaonicu, da se Ayanei pripremi. Za to vrijeme, ja sam se cerila, pokušavajući se ne smijati. ~†~

Napokon novi post XD nisam stigla pisat posteve,trebala sam učit jer sam bila sick tjedan-dva...



~†~ Akashu je probudila njena maćeha."Akasha,skupljaj stvari,ideš u internat,"reče čim Akasha malo žmirne.Čim je čula riječ internat,Akasha je skočila s kreveta."INTERNAT??? Zašto? Kako... ?" mucala je.
"Prenaporna si. Cijelu noć si trčala u našu sobu i polijevala nas hladnom vodom. Tvoj otac i ja više ne želimo to trpjeti i šaljemo te u internat." Akasha se snuždila. Nije se stigla ni pozdraviti sa prijateljicama, a sada mora ići. Nije ona kriva što se vrag napalio na nju! A sada će joj bit još i gore! Ovako je mogla skoknuti kroz prozor bez da se ozlijedi i pobijeći, ali, sada... tko zna što će joj onaj raditi... Sjetila se kad ju je tip zažvalio i bacula je glavu u ruke. Brzo je spakirala stvari, obukla se, poslala razredu SMS i krenula u internat.

***

Zamišljeno je gledala kroz prozor. Držala je krletku u kojoj je bio njen kreštavi kanarinac, koji je njenoj maćehi dovikivao sve i svašta, svakakve psovke, ali ga ova nije čula. Čula je samo kreštanje. Ubrzo su stigli pred inernat i grubo izbacili Akashu iz auta. Nisu je ni pozdravili. Jednosatvno su otišli. Tad Akasha u maćehinim očima ugleda vatru. Istu onakvu kakvu je ugledala i u očima onog vraga. Samo što su njene oči manje plamsale... On ju je opjsjednuo! K vragu, nije ni čudo što su je bacili tu u internat. Ravnatelj škole počeo je ljubazno razgovarati s njom. Bio je visok, s orlovskim nosom, crnim očima i uredno zalizanom, crnom kosom bez ijedne sijede. Imao je mnogo pora, što je odavalo njegovu starost. Ali nije farbao kosu. Držao se ponosito i uspravno. Bio je bijelac. Akasha je odmah mogla vidjeti da je teško njime manipulirati. Bio je dovoljan jedan mrki pogled i da vrag postane anđeo na tjedan dana, a svakome bi bilo lijepo kad bi ga pogledao čak i s najmanjim, veselim sjajem u očima. Zaista dobar ravnatelj. Bio je vrlo ozbiljan. Na pozitivan način. Prvo je Akashi pokazao školu i gdje je koja učionica. Vidjelo se da je zadovoljan jer je Akasha sve vrlo brzo pamtila. Uskoro joj je i pokazao i njenu sobu. Dijelila je sobu s još nekim. Još gore. Sad ako vrag odluči ubiti tu curu, za to će okriviti nju. Druga djevojka zauzela je mjesto kraj prozora, tako da je Akasha morala spavati bliže vratima. Ajde, barem nešto pozitivno, moći će brže zgibati van. Ubrzo uđe jedna djevojka u sobu a ravnatelj ju zaustavi. "Ayanei, upoznaj se sa svojom cimericom Akashom," rekao je. Akasha se okrene i prvo što pomisli jest to da je gledala u zrcalo. Protrlja oči i vidi da gleda u djevojku koja je izgledala isto-istacko kao i ona. Drugoj su se usta objesila do poda. Ravnatelj se nakašljao i potapšao Ayanei po leđima. "Nisam stavio ogledalo pred tebe Ayanei," rekao je, nasmiješio se, pozdravio djevojke i otišao. "Nemam kredu da pišem pa ću reć:tri upitnika," rekla je Akasha i obadvije prasnu u smijeh.
"Ja se osobno nadam da ćemo se dobro slagati!" rekla je Ayanei.Ubrzo se začulo pravilno kucanje."Brzo, to je moj brat!Sakrij se i kad dođe do kreveta uhvati ga za nogu!"rekla je.Akasha se brzo sakrila pod krevet a u sobu je ušao Ayanein brat.Nešto su pričali,tad Aanei izađe, a ovaj sjedne na krevet.Istog trena,Akasha ga uhvati za nogu.On nogu izvuče i sagne se da vidi tko je pod krevetom."Ayanei...Kako si uspijela?"
"Lijepo.Ti sad shvati kako."U sobu uđe Ayanei,anjen brat je pogleda sav zbunjen."Ayanei,vidio sam dvije tebe...IZA TEBE!!!"vrisne onda uplašeno.Ayanei također vrisne i baci se na brata.Akasha se izvuče i ugleda onog vraga.U malo drukčijem izdanju imao je kraću kosu,al opet onako čupavu i crvenu.Akasha proguta knedlu,gledajuće vraga prezirno u oči,kad odjednom netko nožem probije tog vraga i on nestane.Iza se pojavi ravnatelj."Djeco,jeste li dobro?"upitao je.
"Aha,"reče Akasha,a tad joj sine."I vi ga isto vidite?"pitala je Ayanei i njenog brata.
"Cijela škola.Svakog je u ovoj školi jednom-dvaput napao demon.Ja sam bila te sreće što sam pričao s anđelom,a ti te nesreće što si vidjela vraga!"rekao je Ayanein brat."Usput,ja sam Ayatei.Kako se ti zoveš?"
"Akasha."
"Ajmeeee...Svi se u ovoj školi zovu sa A,"promumlja Ayanei.
"ŠTO???"
"Ayanei,Ayatei,objasnite joj to,"reče ravnatelj i ode. ~†~



E,da,od sljedećeg posta pišem u prvom licu!PUSSEK!

~†~ Akasha uđe u sobu i baci torbu na krevet."Nešto smo ljuti danas?"pitao je netko kreštavim glasom.Akasha skoči na noge,gledajući i osvrčući se neće li vidjeti onoga koji je to rekao."Tko je to?"pitala je.
"Ma,to sam samo ja,tvoj ludi kanarinac,"reče opet netko.Akasha dođe do krletke gdje je bio njen kanarinac.
"Ma nemoj?"pitala je Akasha.
"Pa vjeruj mi,kad ti govorim!"reče kanarinac.Stvarno je govorio.Išao je ustima gore-dolje,baš kao čovjek.
"Kako to...?"
"Samo me ti možeš čuti.Vidiš,za mjesec dana navršit ćeš 13 godina.Već si vjerojatno vidjela onog jadnog anđela!"
"Pa,jesam,ali...Čekaj...Kako ti znaš za to?"
"Jednostavno je.Jesi li ikad čitala Knjigu mitova?Onu priču o djevojci koja je vidjela palog anđela?"Akasha kimne glavom."Sjećaš li se što joj se onda dogodilo?"
"Da.Srela je vraga u svojoj kući,a on ju je,ni krovu ni dužnu,odveo u pakao da mu robuje,"Reče,a onda ušuti."Hoće li se to dogoditi i meni?"
"Neće,ako budeš bila budna cijelu noć."
"Pa i ta je djevojka bila budna cijelu noć."
"Ali nije znala što će joj se dogoditi.Ti znaš."
"Kakve veze to ima?"
"Moraš mu se oduprijeti.Ona to nije napravila,samo su joj se,kako vi ljudi kažete kad se sprdate s nečijim strahom,gaće tresle."Akasha se počela smijati.
"Akasha-san!S kime to pričaš?"čuo se strogo vikanje njene maćehe.
"Pričam na mobitel!" rekla je Akasha.
"Zašto joj nisi rekla da pričaš s kanarincem?" rekao je kanarinac.
"Šališ se?Kad bi mi i vjerovala,ne bih joj svoje otkriće o tebi ni rekla."
"E,pa,onda ću se ja odati sam."U sobu bane Akashina maćeha.
"Dobar dan, Ayashi-san!"reče kanarinac.Akasha je pogledala kanarinca s velikom mržnjom.Ali,njena maćeha nije reagirala.Uopće ga nije ni čula.
"Akasha-san,smiri tu svoju zvijer od ptice i počni pisati zadaću."
"Na-zapovijed,"reče Akasha i izvuče knjige da bi napisala zadaću.Poslije podne su došle njene prijateljice da se srede sve zajedno i da krenu na čagu.Akasha je bila sretna,jer njena maćeha nije bila kod kuće,a ona njoj ne da da bude obučena tako seksi.Akasha je namignula kanarincu,koji joj je rekao da se pazi,da možda vragek dođe u školu.Akasha je otišla u školu.Odje su se rasplesali.Akasha je ostavila svoje prijateljice je r je morala na WC.On je bio na drugom kraju škole.Obavila je nuždu i oprala ruke.Dok ih je brisala osjetila je kako je netko dira po struku.Brzo se okrenula i vrisnula.Ispred nje je stajalo ovo:



Akasha je shvatila tko bi to trebao biti.Brzo je dohvatila vrata,ali se vrag jednom rukom naslonio na njih."Kud češ,malena?"pitao je.
"Bilokuda,samo što dalje od tebe."
"Oh,nemoj tako govoriti,"reče i nagne se nad Akashu.Uhvatio ju je dlanom za glavu.Akasha ga pljune.On otvori usta i proguta pljuvačku.
"Ja vraćam zlo drugima,"reče on."Istom merom,samo na drugi način."Uhvatio je Akashu za vilicu i otvorio joj usta.Spojio je svoja usta s njezinima i gurnuo joj jezik u usta.Akasha se osjećala grozno.Pokušala ga je odgurnuti.Bez uspijeha.Tad se sjetila i ugrizla ga za jezik.Vrag je kriknuo,Akasha je otvorila vrata i kvakom ga udarila u glavu.Počela je juriti prema dvorani gdje je bila čaga.U svlačionici je uzela svoju jaknu.Ondje je srela Kachu i Ichigo."Što je bilo Akasha?Izgledaš kao da si vidjela duha,"rekla je Kacha.
"Jesam...vidjela sam duha,"rekla je Akasha uplašeno.Odjednom,vidjela je kako iza Kache,na radijatoru,sjedi onaj isti vrag.Rezao si je žile i počeo lizati krv koja je curila.Akashi je bilo zlo i bojala se.Počela je trčati glavom bez obzira,samo da se što dalje makne od njega...Tu negdje u blizini mora biti kršćanska crkva.Našla je tu crkvu i brzo ušla u nju.Sjela je na klupicu i počela energično razmišljati o tome kako pobijeći od tog prokletog vraga.Nikako da se sjeti...eh,da!Njena rođakinja iz Europe joj je pričala o svetoj vodici...Akashi je bilo žao što je nije nikada slušala.Uzela je svoju oraznu bočicu za vodu i dopola je napunila svetom vodom.Izašla je iz crkve,a izvan tgo dvorišta bio je vrag.Akasha se zaleti i preskoči ogradu,a vrag se pojavi ispred nje.Akasha mu pošprica lice svetom vodom,a on počne vrištati i bacati se.Sveta voda je za njega bila ona smrtonosna kiselina.Dijelovi njegovog tijela polako su nestajali.Akasha dokraja isprazni bočicu na njega.Onda je pobijegla kući.Rekla je kanarincu što joj se dogodilo."Ne hladnom vodom,ti!Sad će se moći ponovo vratiti,ali u drugom obličju.Bit će ti još gore,vidim da se tip napalio na tebe."
"Geez...Što sam to napravila?"~†~

Ewo,obećala sam vam da ću napisati prvi post sa pričom ^_^.Kao što vidite,obečanje sam održala.Enjoy!



~†~Akasha se koncetrirala.Gledala je ravno u špagu koju je morala preskočiti.Metar i 70.Školski rekord u škaricama.Ostale cure, crvenih,znojnih lica,gledale su u Akashu,šuteći.Dečki,također znojni i crveni,gledali su Akashu,punu nade,nadajući se da će prskočiti.Akasha potrči.Bila je udaljena od špage tri koraka...dva koraka...jedan korak...skočila je.Ali,stražnjicom je okrznula špagu.Još dok je bila u zraku,zvono zazvoni."Pet!"uzvikne profesor tjelesnog.Akasha ljutito puhne.Nije uspijela oboriti školski rekord.Otišla je sa curama u svlačionicu koje su je hvalile,a ni dečki nisu štedjeli sa komentarima.Akasha se u svlačionici presvukla i odmah izašla.Profesor ju je pohvalio zbog truda,ali Akashi nije to ništa značilo.Ona je htjela,htjela je,žarko je htjela preskočiti to.Mora više vježbati.Makon što se obukla,otišla je s Kachom i Ichigo kući.Za njima je išao mali Jet,mlađi brat od Kache,a za sobom je vukao svoje prijatelje.Žarko su pričali o igricama za kopmjuter i plejstejšn.Njene su pak frnedice pričale o nadolazećoj čagi i o tome što će obući."Šta ćeš ti obuć,Akasha?"pitala je Ichigo.
"Ja?Ja ću obuć onu seksi-crnu majicu,koja se tebi jako sviđa,one crne tajice,crnu minicu i starke,"odgovori.
"Auuuu!Bit ćeš KOM-AD.Ja ću ti pomoći oko make-upa,"rekla je Kacha.
"Ja ću donijet peglu za kosu,znaš,onu kaj kovrča kosu pa ču ti sredit frizuru,"rekla je Ichigo.
"Ja ću vama posudit neku svoju robu da i vi budete komadi."
"Meni netreba!Ja sam već komad i pol!"reče Ichigo.
"Kaj sam tek ja?"nasmijala se Akasha i slučajno bacila pogled na jednog slijepog prosca preko puta ceste,koji je klečao pokraj svog šešira.Zagledala se u njega,ali joj je pogled omeo auto koji je prošao.Ponovo jepogledala slijepca,ali tamo nije bio slijepac.Odjednom,sve je gledala kao usporenu snimku.Više nije čula nikakve glasove.Akasha je gledala ravno u anđela.Imao je bijelu halju,koja je bila potpuno prljava od blata i krvava. Lice anđela bilo je nježno i lijepo,ali tužno.Iz očiju su mu curile krvave suze.Gledao je u šešir ispred sebe.Jedno krilo mu je bilo napol potrgano i beživotno je visilo,a iz oba su stršila neuredna,prljava perja.Imao je rasčupanu,zlatnu kosu.Tad je polako dignuo pogled i pogledao Akashu.Oči su mu bile bistroplave,ali oko šarenica sve je bilo krvavocrveno.Eto odakle krvave suze.Prošao je drugi auto.Sve je ponovo bilo ubrzano,a Akasha je čula kako je prijateljice zovu."Akasha?Akasha,što to gledaš?"
"Anđeo...Jeste li ga vidjeli?"
"Kakav anđeo?O čemu to pričaš?"
"O anđelu slomljenih krila...zar ga niste vidjele?"
"Akasha?Jesi li dobro?"
"Ja...Neznam.Neznam!"i odjuri kući.~†~

Nadam se da ste uživali...I da vam nije bilo predugačko...A sad mi recite svoje mišljenje:greedy:



BYE!!!

Bok, ljudi... ja ću na ovom blogu ovaj put, pričat o jednoj izmišljenoj curi, liku iz moje mašte, Akashi Zhang. Al nikak da nađem dizz... dakle, kad nađem dizz, počinjem s prvim postom u kojem je story... nadam se da ćete uživati Sayonara!

Post written: 18:31

©Coment © (13) © Print © #©

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.